Na kasama mega marketa u Čačku, dok sam strpljivo čekala svoj red, dogodila se jedna neobična situacija koja mi je dodatno otvorila oči prema ljubaznosti i humanosti u svakodnevnom životu.
- Bila je to obična, popodnevna gužva. Kasirke su brzo skenirale artikle, kupci su slagali svoje namirnice u korpe, a atmosfera je bila ispunjena šuškanjem papira i blagim zvukom skenera.
- U tom uobičajenom ritmu, primijetio sam kako se na kasu pored mene lagano približava mlada djevojka. Njena pojava nije bila naročito upečatljiva – obična odjeća, tamna kosa skupljena u rep, ali nešto u njenom izrazu lica sugeriralo je da nosi sa sobom nešto neobično.
Kada je došla do kasirke, iznenadilo me što nije počela odmah sa svojom kupovinom. Umjesto toga, uputila je prijatan osmijeh i obratila se kasirki s neobičnim zahtjevom. Pitao sam se o čemu se radi, pa sam skrenuo pažnju s moje trake na njih dvoje.
“Oprostite, vidite li možda tamo među rafovima onu staru baku sa unukom?” upitala je djevojka s blagim treperenjem u glasu.
Kasirka je odmjerila situaciju, izgledala je zbunjeno, ali je pristala saslušati što djevojka ima reći.
“E, evo vama 10 000 dinara,” nastavila je djevojka, “i molim vas, pratite na koju će kasu doći i recite joj da je neki jubilarni kupac i da je dobila nagradnu kupovinu u vrijednosti od 10 000 dinara. Hoćete li?”
Bila sam zatečena. Nisam mogao vjerovati da se nešto ovako događa pred mojim očima. Djevojka nije tražila ništa zauzvrat, nije ni pitala je li kasirka voljna pomoći ili poznaje li staricu. Samo je željela učiniti nešto lijepo za nekoga koga nije ni poznavala.
Kasirka je promatrala djevojku s mješavinom divljenja i zbunjenosti. “Naravno da hoću,” odgovorila je na kraju, “jedino me zanima, poznajete li tu bakicu?”
Djevojka je kratko okrenula glavu prema starici koja je bila udaljena nekoliko kasica dalje. “Prvi put je vidim,” priznala je, “ali čula sam da imaju financijskih problema, pa sam željela pomoći koliko mogu. Molim vas, samo recite da je od jubilarnog kupca.”
Nisam mogao sakriti osmijeh s lica. Bio sam dirnut gestom ove mlade djevojke koja je pokazala tako veliko srce prema potpunom strancu. U tom trenutku, shvatio sam koliko je važno primijetiti ljude oko sebe i pružiti im podršku kad je to potrebno, čak i ako to znači samo mali gest ljubaznosti.
Nakon što je djevojka napustila kasu, okrenuo sam se prema svojim vlastitim artiklima, ali moj um je i dalje bio zaokupljen tim događajem. Razmišljao sam o tome kako bi svijet bio bolje mjesto kada bi više ljudi imalo takav altruistički stav prema drugima.
Kasnije sam prešao s te trake, izabrao drugu kasu, ali uspio sam baciti pogled prema starici koja je razgovarala s kasirkom. Nisam mogao čuti o čemu su razgovarali, ali vidio sam osmijeh na licu starice i njezinu zahvalnost. Bilo je to lijepo svjedočanstvo koliko jedan mali čin ljubaznosti može učiniti nekome dan boljim.
Dok sam napuštao trgovinu, osjećao sam se inspirirano. Odlučio sam da ću i ja pokušati biti bolji prema ljudima oko sebe, da ću pokušati primijetiti kada netko treba pomoć i pružiti je koliko god mogu. Jer, kao što je pokazala ova djevojka u mega marketu u Čačku, i najmanji gest ljubaznosti može imati veliki utjecaj na nečiji život.
