Osmogodišnji dječak iz Srbije hitno je hospitaliziran u Grčkoj, u bolnici Ipokratio u Solunu, nakon što je zaražen bakterijom koja mu je napala mozak i pluća!
Njegovo zdravstveno stanje je izuzetno teško, a liječnici su ga bili prisiljeni staviti u umjetnu komu. Prema prvim informacijama, dijete je trenutno životno ugroženo, a njegova obitelj proživljava najteže trenutke.
U očajničkoj potrazi za bilo kakvom pomoći, u popularnoj Facebook grupi Grčka uživo osvanuo je apel roditelja u kojem mole sve dobre ljude da im pomognu pronaći privatni smještaj u blizini bolnice u Solunu.
– Jedno naše dijete, dječak od 8 godina, dobio je neku bakteriju koja mu je napala mozak i pluća, nalazi se u umjetnoj komi u bolnici Ipokrato u Solunu… sada je životno ugrožen, roditelji mole može li im netko pronaći stan u blizini bolnice. Treba im deset dana što prije. Ako netko ima stan za iznajmljivanje neka se javi! – stoji u najavi.
- Obitelj ističe da je vrijeme ključno te da im je svaka pomoć dragocjena.
- Prioritet im je biti što bliže bolnici kako bi mogli biti uz dijete i komunicirati s liječnicima.
Ukoliko neko iz dijaspore, ili naši ljudi koji žive u Solunu ili imaju stanove u tom dijelu Grčke, mogu pomoći, pozivaju ih da se što prije jave kako bi roditeljima olakšali boravak u ovom najtežem trenutku.
BONUS ČLANAK:
Snažna rečenica koju izgovaraju žene koje se ne daju zgaziti
U svijetu u kojem se od žena često očekuje da šute, trpe i ugađaju, prava snaga nije u glasu koji viče, već u glasu koji zna kada i kako govoriti. Snaga žene ne ogleda se u oštrini riječi, već u čvrstoći stava.
Ne radi se o bahatosti, već o samopoštovanju. Jer žena koja zna svoju vrijednost – ne da nikome da je gazi. Takve žene ne traže sukob, ali ga se i ne boje. Ne izazivaju autoritet, ali njime zrače.
I što je najvažnije – znaju kada izgovoriti rečenicu koja mijenja tijek razgovora, veze, pa čak i života.
Ove žene nisu nužno rođene snažne. Njihova snaga izgrađena je kroz razočaranja, poniženja, godine šutnje i trenutke u kojima su shvatili da je granica između dostojanstva i poniženja ona koju moraju sami povući. Na teži način su naučili da svaki ustupak u krivom trenutku vodi samo u još veće gaženje.
U obitelji, na poslu, u ljubavnim odnosima – od žene se često očekuje da “bude dobra”, “ne pravi probleme” i “da razumije druge”. Ali dok ona razumije sve oko sebe, tko razumije nju? Dok se trudi sve usrećiti, koga briga za njezine osjećaje? Dok ona šuti da ne povrijedi druge, tko se brine da oni ne povrijede nju?
Žene koje se ne daju gaziti nisu žene koje se stalno brane. Ne pravdaju se svima, ne prilagođavaju se tuđem raspoloženju, ne žrtvuju svoje granice za mir koji je samo privid.
Njihova snaga nije u napadu, već u jasnom pokažu: “Možeš tako daleko – nema dalje.”
U svakodnevnom životu ove žene često djeluju tiho, ali iza njihove šutnje stoji stav koji se ne može zanemariti. Ne spuštaju se na uvrede, ne gube se u dokazivanju, ali kad ih netko pokuša poniziti – uzvraćaju najmoćnijim oružjem: riječima koje vraćaju dostojanstvo.
I tu dolazimo do rečenice žena koje se ne daju zgaziti. Nije to rečenica iz filma, niti citat iz knjige, već jednostavna, svakodnevna, ali razoružavajuće snažna izjava:
“Znam tko sam – i ne moram ti se dokazivati.”
U toj rečenici nema ni trunke agresije, ali ona završava svaku igru moći. Kad žena to kaže, jasno je – ne traži odobrenje. Ona ne moli za prihvaćanje. Ne boji se da će biti neshvaćena, jer zna tko je i koliko vrijedi. Ova rečenica ne traži aplauz, ali ostavlja tišinu. I u toj tišini svi shvaćaju da se po njoj više ne može gaziti kao prije.
Takva žena ne ulazi u besmislene rasprave. Ne saginje se da dokaže nešto onima koji su već odlučili da je ne poštuju. Umjesto toga, ona jednostavno ode. Jer zna da je njezino vrijeme dragocjeno, a njezin mir neprocjenjiv.
“Znam tko sam – i ne moram vam se dokazivati.” je rečenica koju izgovara žena koja je završila s izmišljanjem izgovora. Koja je naučila da se ne mora svidjeti svima da bi bila vrijedna poštovanja. Tko zna da odbijanje ne znači nedostatak vrijednosti, već nesklad između njezina mira i buke drugih.
Ova rečenica mijenja način na koji se ljudi odnose prema njoj. Nakon što ona jasno postavi granicu, svatko tko je pokuša prijeći – dobit će odgovor. Ne nužno oštro, ali nedvosmisleno. Ona ne viče, već govori na način koji se pamti. I što je najvažnije – ona sama vjeruje u ono što govori. Jer nije dovoljno izgovoriti te riječi; treba ih osjetiti, živjeti, stati iza njih.
Takve žene ne traže sukob – one ga zaustavljaju. Ne boje se što će netko misliti o njima – boje se iznevjeriti sami sebe. I zato, kad izgovaraju tu rečenicu, to nije trenutni stav. To je životni izbor.
To je štit koji su sami izgradili, ne da povrijede druge, već da zaštite sebe.
Ako ste žena koja je previše puta gažena, čije su riječi prešućene, čije su granice zanemarene – zapamtite ovu rečenicu. I svaki put kad se osjećate kao da ste oboreni, podsjetite se:
“Znam tko sam – i ne moram vam se dokazivati.”
To je početak vaše slobode. To je kraj svake igre u kojoj ste na gubitničkoj strani. I to je poruka koju žene koje se ne daju zgaziti nose u svojim srcima – i progovaraju kad je najpotrebnije.
