Moja je majka napustila oca kad sam ja imao četiri godine, a moja sestra nije imala ni godinu dana. Preudala se za susjeda i bez imalo savjesti otišla za njim u Australiju.
- Tata je oko dvije godine čuvao mene i moju sestru, onda se i on oženio, onda nas je počeo zanemarivati i kad mu je druga žena rodila sina, smjestio je mene i sestru u dom za nezbrinutu djecu. .
- Bacio nas je kao dvije vreće smeća. Život je bio kao pakao pet godina, bilo je strašno, čak sam razmišljao o tome da okončam život, zašto ne. Mislio sam da stvari ne mogu biti gore, a onda je moja sestra otišla.
Obitelj je usvojila moju sestru i ona mi je bila sve u životu i tek tada sam shvatio da me čekaju sve gore i gore stvari u životu. U adolescenciji sam krenuo lošim putem, vrlo lošim putem. Na trenutak sam se osjećala sretno i lijepo, ali kako je vrijeme prolazilo bilo je sve gore i gore. Prije dvije godine otišla sam od kuće i pod tim sam pravilima doslovce živjela na ulici.
Sada radim najgori posao koji žena može raditi…preživjeti. Bilo je strašno, ali ono što me više boljelo i plašilo nije najgore što ću doživjeti. Prošla je godina dana, a ja ni tada ne mogu spojiti kraj s krajem. Ponekad uđem na društvene mreže i pogledam profile kako bih znao koji je roditelj.
Njihova djeca su uživala, imali su sve… Imali su ljubav svojih roditelja, odnosno ljubav mojih roditelja. Moja sestra i ja mogle smo imati takvu ljubav i sreću. Nisam se čuo sa sestrom otkako smo se rastali. S jedne strane mi je jako žao što ona više nije sa mnom, ali s druge strane, tko zna, možda ima život vrijedan življenja. Nadam se da je sretna…
