Trudnoću ne treba klasificirati kao bolest; međutim, to ne znači da je iskustvo trudnoće lišeno izazova. Nije uvijek jednostavno održavati uobičajene aktivnosti bez traženja pomoći. Trudnica je ispričala svoje iskustvo dok je putovala u vlaku.
Trudnoću ne treba klasificirati kao bolest; međutim, predstavlja određene izazove. Iako se žene koje su trudne obično bave aktivnostima koje su prethodno poduzele, razumno je predvidjeti manja djela ljubaznosti, kao što je ustupanje mjesta u javnom prijevozu. Izostanak takvih gesta bio je izvor frustracije za trudnicu u osmom mjesecu koja je svoje nezadovoljstvo izrazila na Redditu.
“Je li nerazumno da sam izgubio svu vjeru u čovječanstvo?” razmišljala je nakon što joj nitko u vlaku nije ponudio mjesto. Prisutnost njezinog dvogodišnjeg sina, koji je želio da ga drži u naručju, situaciju je učinila još više obeshrabrujućom. Okruživali su je muškarci od 20 do 40 godina, neki u pratnji vlastite djece, ali nitko nije odgovorio na njezinu potrebu. Iako joj je suprug sugerirao da bi mogao nekoga zamoliti za pomoć, ona je umjesto toga odlučila “provesti društveni eksperiment”. Naposljetku, samo je jedan muškarac ponudio mjesto, ali do tada je ona već pronašla slobodno mjesto.
“Osjećao sam se iskreno obeshrabreno cijelom situacijom. Je li ovo samo izolirani incident ili su pojedinci sami po sebi pogrešni?” upitala je.
Uvidi iz različitih zemalja pokazuju da ovo pitanje nije ograničeno na jednu lokaciju. Komentator iz Japana primijetio je:
U tom kontekstu također promatramo indikatore koji ukazuju na trudnoću i oznake za prioritetno sjedenje; međutim, nije neuobičajeno svjedočiti kako studenti i stručnjaci u Japanu zanemaruju ove znakove.
Usporedni narativi dolaze iz Njemačke, gdje buduće majke često nailaze na nedostatak razumijevanja.
“Izrazila sam svoje žalbe u vezi sa sustavom podzemne željeznice u Münchenu i našla sam se protiv svih, kao što je primijetila jedna žena.
Što objašnjava ovo ponašanje? Prema nekim raspravama na Redditu, to proizlazi iz pogrešnog tumačenja jednakosti: “Pojedinci tvrde: ‘Oni traže jednakost, stoga im ne pružam povlašteni tretman.’
Ljudska dobrota ne bi trebala biti predmet rasprave. Popuštanje trudnici, starijoj osobi ili osobi s invaliditetom nije čin privilegije; nego je temeljni izraz ljudskosti.
