Prošlo je dugih trideset godina otkako je Dragan Popović Kuruzlija bačen u svijet apsolutne tame, ali ga ova nevolja nije odvratila od toga da sa nepokolebljivom hrabrošću i nepokolebljivom odlučnošću prihvati život.
Poreklom iz grada Užica, on je živa svedočanstva da prepuštanje izazovima jednostavno nije opcija i da ljudski potencijal ne poznaje granice. Uprkos nedostatku vida, on neustrašivo rukuje kružnim testerama, vješto manipulira električnom opremom, vješto barata kosom i motikom, pa čak i pokazuje svoje muzičke talente na harmonici, koristeći svoje ruke koje podsjećaju na obične štapiće od ebanovine.
Neočekivano me je obavio veo tame, ali se jedva zabilježio u mojoj svijesti. Posjedujem jedinstvenu sposobnost da bez napora obavljam zadatke koji bi čak i pojedincima blagoslovljenim besprijekornim vidom mogli biti izazovni. Koristeći ruke kao zamjenu za vid, vješto se krećem kroz razne aktivnosti kao što su košenje travnjaka, iskopavanje rovova, manevrisanje kružnim pilama i izgradnja zamršenih građevina. Pažljivo vodeći računa o malinama, vješto ih vežem i marljivo se bavim svim radno intenzivnim aspektima koristeći samo spretnost svojih prstiju, eliminirajući potrebu za bilo kakvom vanjskom rasvjetom.
Dragan je u intervjuu za RINA bezrezervno podelio razmere svojih izuzetnih veština. Napravio je vlastiti inkubator za valenje pilića, koji koristi za dobrobit svoje porodice. S ponosom izjavljuje da je sposoban savladati svaki izazov, pa čak i produžava dužinu svog dana izvan uobičajenih 24 sata vješto i strpljivo radeći u kasnim noćnim i ranim jutarnjim satima. Dok berem maline sa zemlje, vrhovima prstiju lagano kopam u meko tlo. Povremeno, kada naiđem na otpornije voćke, oslanjam se na drveni štap iz džepa da mi pomogne da ga izvadim.
