Prevara u vezi ili braku jedan je od najdubljih udaraca povjerenju, sigurnosti i ljubavi. Ipak, u mnogim slučajevima muškarci koji varaju ne napuštaju svoje partnerice – čak ni kad su uhvaćeni.
To može biti zbunjujuće, bolno i frustrirajuće za ženu koja se pita: Ako me voli, zašto me vara? A ako ne želi biti sa mnom, zašto me ne ostavi?
Odgovor na to pitanje nije jednostavan, jer muškarčeva prevara ne mora nužno značiti i kraj ljubavi, niti automatski dovesti do razvoda ili rastave.
Umjesto toga, postoji niz emocionalnih, psiholoških i društvenih čimbenika koji stoje iza ove paradoksalne situacije.
U nastavku ćemo pokušati objasniti što zapravo znači kada muškarac vara, ali ipak ne želi ostaviti svoju ženu.
1. Emocionalna povezanost i navika
Mnogi muškarci koji varaju još uvijek osjećaju duboku emocionalnu povezanost sa svojim ženama. Možda ih vole kao partnericu, majku svoje djece, osobu s kojom su prošli mnoge životne faze. Taj osjećaj povezanosti ne nestaje samo zato što su počinili preljub.
Osim ljubavi, važnu ulogu ima i navika – zajednički život, rutina, svakodnevne obaveze, obitelj, prijatelji. Sve to stvara osjećaj sigurnosti i stabilnosti koji muškarci često ne žele izgubiti. Prevara za njih može biti bijeg od svakodnevice, ali ne i želja za prekidom postojeće veze.
2. Se*sualna potreba, ne nužno emocionalni nedostatak
U mnogim slučajevima muškarac ne vara zato što mu nedostaje ljubavi, već zato što mu nedostaje seksualne raznolikosti, uzbuđenja ili potvrde. To je posebno izraženo kod muškaraca koji varanjem sebi pokušavaju dokazati da su i dalje poželjni, moćni ili “živahni”.
Oni ne traže zamjenu za suprugu, već bijeg od vlastitih frustracija ili nesigurnosti. To ne opravdava prevaru, ali objašnjava zašto muškarac može varati, a ipak ne želi raskinuti brak – jer svoju ljubavnicu ne doživljava kao životnu partnericu, već kao privremeni ispušni ventil.
3. Strah od posljedica
Neki muškarci ne žele napustiti svoje žene samo zato što se boje posljedica – razvoda, podjele imovine, gubitka kontakta s djecom, osude drugih ili osjećaja neuspjeha. Za njih je brak više sustav nego emocija, a unatoč nevjeri radije žive dvostrukim životom nego riskiraju sve.
Ovaj pristup je često sebičan i proračunat, jer muškarac pokušava imati i sigurnost doma i uzbuđenje afere, a da ne izgubi ni jedno ni drugo. U biti se ne radi o ljubavi, već o očuvanju vlastitih interesa.
4. Krivnja i nada za popravak
Postoje muškarci koji varaju, ali se nakon toga osjećaju krivima i duboko žele popraviti vezu. Ne žele ostaviti svoje žene jer znaju da su pogriješili i žele dobiti drugu priliku. Ponekad se dogodi da muškarac kroz aferu shvati koliko mu je zapravo stalo do žene koju je povrijedio.
Ostaju jer žele iskupiti svoju pogrešku, ponovno izgraditi povjerenje i spasiti brak. No, važno je naglasiti da je za to potreban iskren trud, otvorenost i spremnost na suočavanje s posljedicama, što nije uvijek slučaj.
5. Nezrelost i sebičnost
Muškarac koji vara, ali ne napušta ženu, ponekad to čini jer nije dovoljno emocionalno zreo da donosi ozbiljne odluke. Želi imati sve – sigurnost obiteljskog života i uzbuđenje nove veze. Takav muškarac često manipulira osjećajima obiju žena, izbjegava odgovornost i ne snosi posljedice svog ponašanja.
Ovakvo ponašanje je posebno štetno za ženu koja ga voli i pokušava ga razumjeti, jer je ostavlja u stanju zbunjenosti, emocionalne iscrpljenosti i stalnog osjećaja nedovoljnosti.
6. Ljubav prema obitelji, ne nužno prema partneru
Drugi razlog zašto muškarac ostaje u braku nakon prevare je ljubav prema djeci i želja za očuvanjem obitelji. Iako odnos sa suprugom možda više nije ispunjavajući, on vidi vrijednost u tome što je otac i dalje prisutan, kako bi djeca imala “kompletnu” obitelj i održala obiteljski okvir.
No, to često dovodi do površnog suživota u kojem supružnici dijele prostor, ali ne i intimu. Takvi brakovi postaju emocionalno prazni i temeljeni na formalnosti, a ne na pravom partnerstvu.
Ostati ili otići?
Ako muškarac vara, ali ne želi napustiti ženu, to može značiti mnogo stvari – od straha i sebičnosti, do ljubavi i krivnje. Ali važno pitanje nije zašto on ostaje, već što žena želi i kako se osjeća u vezi s tom situacijom.
Nijedna žena ne bi se trebala zadovoljiti polovičnom ljubavi, emocionalnim mrvicama ili lažnom sigurnošću. Ako muškarac ne pokazuje istinsko kajanje, nije voljan raditi na ponovnoj izgradnji povjerenja i ponavlja obrasce varanja, tada njegova odluka da “ostane” nije čin ljubavi – to je kukavičluk.
S druge strane, ako postoji iskrena želja za promjenom, komunikacija i trud s obje strane, moguće je ponovno izgraditi odnos – ali samo ako žena to doista želi i osjeća da može oprostiti, a ne zaboraviti.
Na kraju, odluka da ostanete ili odete nije u njegovim rukama, već u vašim. Jer nije samo da te netko ne ostavi – nego te bira, svaki dan, iskreno i bez laži.
