Smješteno unutar probavnog sustava, debelo crijevo proteže se u dužini od 150 do 220 cm. Njegova primarna uloga uključuje apsorpciju vode iz fekalne tvari koja ulazi iz tankog crijeva, dok tjera preostalu masu naprijed za eliminaciju kroz analni otvor.

Rak debelog crijeva, pod stručnim nazivom rak debelog crijeva, ubraja se među najčešća zloćudna stanja. Nedavna istraživanja pokazuju da oko četiri tisuće ljudi u Srbiji svake godine postane žrtva ove nemilosrdne bolesti, što rezultira s oko 2500 smrtnih slučajeva. Sljedeći dijelovi ovog članka istražit će vodeće uzroke ove bolesti, početne simptome koji upućuju na tumor, primijenjene dijagnostičke postupke, suvremene metode liječenja koje se koriste i preporučene prehrambene smjernice za osobe kojima je dijagnosticiran rak debelog crijeva.

Podrijetlo raka debelog crijeva može se pripisati raznim čimbenicima. Tipično, rak debelog crijeva nastaje iz polipa unutar debelog crijeva, što zahtijeva njihovo uklanjanje kako bi se spriječio razvoj kancerogenih stanica i kasnije stvaranje tumora. Nadalje, mogu biti zahvaćena susjedna tkiva, a maligne stanice se mogu odvojiti od primarnog tumora, što rezultira metastazama u različitim dijelovima tijela, poput jetre, što je posebno teška komplikacija. Dok točan uzrok raka debelog crijeva ostaje nepoznat, identificirani su određeni čimbenici rizika. To uključuje genetske predispozicije i pozitivnu obiteljsku anamnezu, kao i osobe s obiteljskom poviješću Crohnove bolesti ili upale debelog crijeva.
Nezdrav izbor stila života, kao što je sjedilačka rutina, pretilost, pušenje i prekomjerni unos alkohola, faktori su koji pridonose. Osobe s dijabetesom suočene su s povećanim rizikom od raka debelog crijeva za čak 40 posto u usporedbi s onima bez dijabetesa. Osim toga, žene koje su pobijedile rak jajnika, maternice ili dojke imaju povećanu osjetljivost na ovaj oblik raka. Slično tome, osobe koje su se ranije borile s kolorektalnim rakom, osobito ako se on manifestirao prije 60. godine života, imaju potencijal za recidiv.
U određenim slučajevima početni znakovi raka debelog crijeva možda neće biti vidljivi. Može proći nekoliko godina dok se simptomi ne očituju i postanu vidljivi. Zbog toga se osobama starijim od 50 godina savjetuje redovita provjera debelog crijeva. Jedna uobičajena metoda probira je FOB test, koji identificira skrivenu krv u stolici koja se ne može vidjeti golim okom. U Srbiji se na ovaj test redovito pozivaju osobe od 50 do 74 godine.

U uznapredovalim stadijima raka debelog crijeva mogu se pojaviti simptomi koji obično nisu povezani s bolešću, a ti simptomi variraju ovisno o položaju tumora. To može uključivati ​​redovite epizode proljeva, dugotrajni zatvor popraćen nelagodom u trbuhu, prisutnost krvi u stolici, anemiju, tanku stolicu koja podsjeća na olovku, intenzivnu bol ili grčeve u abdomenu. Osim toga, pojedinci mogu doživjeti značajan gubitak težine, povraćanje, smanjen apetit ili stalni osjećaj umora, iscrpljenosti i iscrpljenosti.
Jedan problem koji se javlja jest tendencija da pacijenti traže liječničku pomoć kada je njihova bolest već uznapredovala u uznapredovalim stadijima, što liječenje čini znatno većim izazovom. Rak ima potencijal da se razvije u različitim dijelovima debelog crijeva, pri čemu je rektum najčešće mjesto (osobito među muškarcima). Osim toga, maligni tumori mogu nastati u sredini debelog crijeva (pretežno kod žena) ili na mjestu gdje se debelo crijevo spaja s tankim crijevom. Dok su osobe starije od 50 godina suočene s najvećim rizikom od razvoja ovog oblika raka, obeshrabrujuće je primijetiti da rak debelog crijeva sve više pogađa mlađe osobe.

Proces dijagnosticiranja raka debelog crijeva uključuje temeljit pregled sveobuhvatne medicinske dokumentacije pacijenta, što liječniku omogućuje donošenje informiranih odluka o sljedećim koracima. Na temelju te procjene liječnik se može odlučiti konzultirati s različitim stručnjacima kako bi pacijentu pružio najbolju moguću skrb.

Za procjenu prisutnosti bilo kakve upale u organizmu, točnije vrijednosti sedimentacije, kao i statusa leukocita i željeza, neophodna je pretraga krvi. U slučaju zamjetnog smanjenja razine željeza, liječnik može posumnjati na moguće crijevno krvarenje.
Kolonoskopija je postupak koji se koristi za otkrivanje ove bolesti. Uključuje upotrebu tanke cijevi zvane kolonoskop, koja ima malu kameru na vrhu za temeljito ispitivanje unutrašnjosti debelog crijeva. Mnogima je ovaj pregled zastrašujući, ali zaista nema razloga za strah. Iako se može činiti neugodnim, uglavnom nije bolno. Može biti neugodno, ali ako surađujete s liječnikom specijalistom, obično gastroenterolog koji izvodi postupak, ne bi trebalo biti problema ili nelagode. Vrijedno je napomenuti da kolonoskopija nije učinkovita samo u otkrivanju raka debelog crijeva, već i u identificiranju polipa, unutarnjih hemoroida, analnih fisura i drugih stanja.

Druga tehnika za prepoznavanje raka debelog crijeva je sigmoidoskopija, također poznata kao rektalni pregled. U postupku kolonoskopije i sigmoidoskopije može se ekstrahirati dio crijevnog tkiva i potom poslati u laboratorij na analizu.

  • Još jedna tehnika koja se koristi u otkrivanju raka debelog crijeva je slikanje barijevim kontrastom. Ovaj postupak uključuje rendgenski pregled u kojem se u crijeva uvodi kombinacija barija i zraka.
  • Međutim, ovaj se pristup sada može zamijeniti naprednijom CT kolonografijom, koja vrlo nalikuje kolonoskopiji. U slučaju da se otkrije rak debelog crijeva, radi se magnetska rezonancija kako bi se utvrdio opseg ili stadij bolesti.

Prognoza za rak debelog crijeva vrlo je povoljna ako se rano dijagnosticira, budući da kirurško uklanjanje tumora obično dovodi do potpunog izlječenja. Međutim, ako se rak proširio izvan stijenki crijeva na obližnje limfne čvorove, samo kirurški zahvat je neadekvatan i koriste se dodatne mogućnosti liječenja poput kemoterapije, imunoterapije ili radioterapije. Važno je napomenuti da ti tretmani mogu imati određene povezane nuspojave.