U dobi od 8 godina, sjećam se da sam bio u svojoj sobi i igrao se kad je ušao moj otac. Sjeo je pokraj mene i počeo šaputati. Nakon nekoliko minuta ustao je i rekao:
“Pobrinite se da majku nikada ne ostavljate bez nadzora, jasno?” Stavio mi je poljubac u čelo prije nego što je otišao.
Moja je majka stigla nedugo nakon toga, pokazujući tužan izraz na licu.
Promatrala je moje pokušaje da ostanem pribrana, ali osjetio sam da nešto nije u redu.
Sa suzama u očima, obavijestila me da je moj otac podlegao ranije tog jutra.
To nije bio samo najtužniji dan mog postojanja, već i dan koji i dalje izmiče razumijevanju.
BONUS ČLANAK:
Život nam često predstavlja nepredvidivost i izlaže nas brojnim iskušenjima. Obično u kasnijim fazama života pojedinac razmišlja o tome gdje je bio u mladosti i preispituje svoj prošli nedostatak mudrosti. Unatoč tome, mudrost i iskustvo proizvodi su starenja, a pripovijest jednog starijeg čovjeka spremna je prosvijetliti mnoge.
“Vremena su bila dobra, pa su prošla, i opet su došli teški dani, sine moj!” starac je započeo svoju pripovijest, s ciljem da podijeli svoja životna iskustva i prenese nekome značajnu lekciju o životu.U svim mojim sjećanjima život je stalno predstavljao izazove; međutim, postojalo je vrijeme kada se egzistencijom moglo lakše upravljati. Iako Bog možda ne razumije okolnosti koje ste jednom doživjeli, vaše je srce našlo zadovoljstvo u onome što je posjedovalo. Iz te ljubavi proizašlo je poštovanje među pojedincima. Uloge su bile jasne: otac je ispunio svoju ulogu oca, majka je prigrlila svoj identitet majke, a dijete je jednostavno bilo dijete. A što danas? Nema potrebe za opširnim dijalogom, jer se sve već razumije.
Sve je veći dio svijeta uronjen u vlastitu tugu, jer sreća za mnoge ostaje samo apstraktan pojam ili bajka. Po mom vlastitom iskustvu, dragi sine, prošlo je dugo razdoblje otkad sam naišao čak i na tračak radosti ili mira. Prošlo je jednako dugo otkad sam se od srca nasmijao. Svjesni ste ove istine koja izvire duboko iznutra. Naravno, posegnuo sam za njom, ali nisam bio svjestan da sam je trebao zvati isključivo svojim životom. Međutim, sada mi je sinulo to razumijevanje…
Raspitujete se za djecu? Raduju me i želim im da budu zdravi i vitalni! Svaka osoba ima svoje vlastite potomke i individualne živote. Posjećuju me kad god je to moguće i doprinose koliko mogu. Zateknem se kako satima sjedim pored prozora, gledam van, a da me pitate što gledam, ne bih znao reći!
Ipak, čekam i gledam, a kad ugledam mila lica svoje djece, kao da me sunce obasja, iako su takvi trenuci rijetki. Često ističu da imaju brojne odgovornosti i da su u stalnoj stiski s vremenom.
Imaj na umu, sine moj, da dok Bog daje darove, čovječanstvo je to koje ih koristi. Ipak, darovao nam je dragocjenu istinu: svi smo mi djeca, predodređena da i sami postanemo roditelji. Danas smo možda mladi, ali sutra ćemo ostariti. Danas imamo snagu, a sutra se možemo naći slabi. Ako danas uživamo u dobrom zdravlju, tko može predvidjeti što nam donosi sutra?
Doista, ako pravda postoji, tamo joj je pravo mjesto! I ja sam nekada posjedovao mladost i snagu. I ja sam osjetio sreću i vitalnost. Moji roditelji su čekali moj povratak kao što ja čekam sada. Zato zapamti, sine moj, da se sve stvari kad-tad vraćaju!
