Baka Danka je bila očajna: Moj unuk ima 300 eura patika, a ovo je moja penzija. Rekao sam mu, razgovaraj sa Nanom – to je bio njegov odgovor.

Standardi i navike modernih ljudi drastično su se promijenili u odnosu na one prije 10 ili 20 godina. Stvari koje su nama, našim roditeljima ili bakama i djedovima nekada bile nezamislive, danas su uobičajene. Dizajnerske patike, naočare za sunce, dizajnerske torbe – sve su to nekada bili luksuz, ali za današnje mlade ljude to se podrazumeva i očekuje.

Najupečatljivije su razlike u životnim stilovima starijih generacija, kao što su penzioneri i njihovi unuci. Tako danas nije neuobičajeno da unuče nosi patike u vrijednosti cijele penzione ušteđevine njegove ili njene bake ili djeda. Upravo se to dogodilo baki Danki (74 godine) iz Hrvatske, koja se kratko priznala za portal “Mojevrijeme.hr”.

Njen zet i ćerka su imućni, ali ona i dalje ne može da prihvati ovakvu ‘trošenje novca’.

“Živimo u Dalmaciji i moja ćerka i zet, pored stalnih poslova, imaju biznis sa tri stana, što im je dobar dodatni prihod. Znam da mogu da priušte da putuju na velike udaljenosti, često menjaju stvari po stanu i rucaju napolju, ali nisam zadovoljan sto kupuju skupe stvari sinu jedincu.Ima dosta ljudi ovde a od jedne poznanice sam cula da je njena unuka kod kuce rekla da su tenisice naš mali nosi previše košta 300 eura. Ne znam da li ima neke koristi od toga da se ističem”, rekla je baka Danka.

Rekla je da je to brine iz nekoliko razloga. “Moja porodica ne troši svaki peni na tenisice samo da bi sastavljala kraj s krajem, ali brinem se da će to nekoga uznemiriti i biti mu trn u oku. On je u sedmom razredu i pročitao sam da je ovo maltretiranje Kada objavljeno je.Bili su na onim društvenim mrežama TikTok znam jer moj unuk svaki put kad dođe kod mene prelista na telefonu.I onda su omalovažavali te ‘bogataše’ kako sam čuo ne znam možda preterujem“, rekao je zabrinuto.

“Upozorio sam ćerku nekoliko puta, rekao sam joj zašto mu kupuje tu dizajnersku odeću, zašto te upadljive tenisice, možda osoba koja sedi pored njega u školi nema život. Rekao sam joj da plati Njegovu uštede, omogućavajući im da putuju, čineći brendirane stvari manje važnim za njih”, povjerila nam je.

Kako je rekla, njena ćerka je odgovorila da druga deca nose skupe tenisice, zašto bi sinu kupovala lošije cipele. “Vjerovala je da mogu da potroše šta hoće i ta glad kakvu sam ja doživio u poslijeratnom periodu više nije postojala. Rekao je da kada je stavio preraslu odjeću svog sina pored kontejnera, niko se nije trudio da je pokupi, pa zašto da li treba da obraćaju toliko pažnje na odeću koju kupuju svojoj deci kada svi imaju odeću da nose?”, rekla je gospođa Danka.

Morate naučiti cijeniti novac

Rekla je da ima još jednu brigu koja je brine i da često moli krunicu za svog unuka. “Brinem se da će djeca pomisliti da novac pada s neba i da je normalno da dobiju sve što žele, bez obzira na cijenu. U životu treba završiti školu i vredno raditi za to. Moraš raditi, imaš da radim za Evro je vredno radio i pogledajte gde je danas otišao, cena nije normalna”, rekao je on.

Rekla je da joj je srce slomljeno kada je unuk došao da je vidi i da joj nije bilo dozvoljeno ništa da kaže, da daje predloge ili da se žali. „Rekao sam mu, pričaj sa Nonom, kako je u školi, kakve su tvoje ocene?“ Pa – to je bio njegov odgovor. Onda sam pitao prijatelja kako je, a on mi je opet rekao samo – dobri prijatelji. Imam i mnogo stariju unuku koja i dalje dugo priča sa mnom, ali ima problema sa fokusiranjem. Pa, možda samo starim, možda me je vrijeme zaista preteklo, kao što mi je moj unuk nekoliko puta rekao. “ uzdahnula je baka Danka.

Rekao je da se najviše molio za njega. „Molim krunicu svaki dan i molim ga da ostane na pravom putu, drži dobre ocjene u školi, nastavi i ne bude bezobrazan. Poštuj one koji nemaju za život, znam, razgovaram sa starijim ženama na ulica Pricajte, nekima je tesko.Majke rade u tim radnjama u tri smene, sa platom od sedamsto evra sto je malo.Evo mene sa penzijom od samo 400 evra, naporan dan i Ne moraš svaki dan ići na posao i možeš skromnije živjeti među masom.Kćerka mi plaća i frizuru,pedikir i neke lijekove.Ali generalno danas ima toliko razlika i brinem se gdje je ide“, kaže ona.

Na kraju, gospođa Danka je zaključila da ako uvijek ima bogatih i siromašnijih, onda djeci treba usađivati ​​vrijednosti koje vrijede još od najmanje Deset Božjih Zapovijedi. Želio je da njegovi unuci budu empatični, skromni, ljubazni, širokih pogleda i da više brinu o svojoj duši nego o vanjskom svijetu.