Na povećanje telesne težine ne utiče samo previše hrane.
Na razvoj viška kilograma utiču starenje, genetski faktori, poremećaj crevne flore, materije iz okoline koje remete endokrine mehanizme, lekovi i, naravno, prekomerno uzimanje hrane.
Dr Snežana Polovina iz Kliničkog centra Srbije rekla je da postoji oko 30 genetskih bolesti povezanih sa gojaznošću, a gojaznost je povezana sa mentalnom retardacijom, promenama pojedinih organa i promenom izgleda.
Više od 250 gena je povezano s pretilošću, od kojih neki igraju važnu ulogu u razvoju dijabetesa tipa 2. Osim toga, gojaznost majke prije i tokom trudnoće, hipertenzija tokom trudnoće i pušenje također su povezani s prekomjernom težinom u djetinjstvu. Očeva gojaznost u vrijeme začeća utiče na gojaznost djeteta tokom adolescencije i može smanjiti reproduktivni kapacitet djeteta i sljedeće generacije. Alergijske bolesti u djetinjstvu također su povezane s gojaznošću. “Djeca rođena carskim rezom imaju veću vjerovatnoću da budu gojazna”, dodala je.
Doktori objašnjavaju kako odrediti uzrok gojaznosti.
“Prilikom pregleda gojazne osobe vrše se antropometrijska mjerenja, utvrđuje distribucija težine i analiziraju metabolički i hormonski parametri kako bi se utvrdilo da li su prisutne bolesti povezane s gojaznošću”, rekao je doktor i objasnio koja su u većini slučajeva najčešća pitanja:
“Razlika u količini mišića i masti u tijelu uzrokuje da neki ljudi jedu manje i dobiju na težini, dok drugi jedu više i nemaju promjene u težini. Dok mišići troše energiju, akumulirana mast je inertna, energija se skladišti u masnim ćelijama“, rekla je ona, napominjući da se nakon 40. godine metabolizam fiziološki usporava, pa unos hrane treba smanjiti za 10 do 20 posto.
Bez obzira na uzrok gojaznosti, odnosno fizičku aktivnost i pravilnu ishranu, tretmani za gojaznost su jedinstveni.
