Duboko me uznemiruje vidjeti žene koje gaje prezir prema svojim svekrvama, zanemarujući činjenicu da su te žene same majke svojih dragih muževa.
Tijekom mojih 15 godina braka, čvrsto sam se obvezao da nikada neću izgovoriti nijednu negativnu primjedbu o svojoj svekrvi. Cijenim je jednako visoko kao svoju majku, iskazujući najveće poštovanje prema objema ovim izvanrednim ženama.
Možda sam jedinstven po tom pitanju, a možda je to zbog činjenice da me ona visoko cijeni i nikada ne pravi podjelu između mene i svoje kćeri. Dosljedno, kupuje nam identične darove za vrijeme blagdana, pohvaljuje me u našoj zajednici i nudi pomoć oko djece, posebno u vrijeme kad sam rodila.
U rasponu od 40 dana, ostala je unutar granica moje sobe, učinkovito preuzimajući ulogu moje osobne sluškinje.
Kad god se na takav način upustim u razgovor sa svojim kolegama i prijateljima, njihov je odgovor stalno pun skepse, tvrdeći da se samo pretvaram, izmišljam i tvrdim da takva idealna situacija ne može postojati, pogotovo kada je riječ o odnosima s svekrve.
BONUS:
S obzirom na okolnosti, još više sam ushićen, jer sam iznimka u ovom svijetu, da tako kažem, istinski odabran!
“Šuti ako te nešto boli!”: razlozi da svoje probleme zadržiš za sebe
Postoje opravdani razlozi zašto nije preporučljivo ne dijeliti sa svima svoje osobne probleme i zašto se šutnja može smatrati vrijednom i dragocjenom imovinom.
U prošlosti je postojalo jasno vodeće načelo koje je upravljalo postupcima starijih pojedinaca u društvu. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, ovo je načelo doživjelo značajnu transformaciju. Bilo je čvrsto ukorijenjeno u njihovim uvjerenjima da bi trebali šutjeti o svojim osobnim izazovima, rezervirajući dijeljenje takvih stvari isključivo za članove svoje uže obitelji.
Ideja da je “šutnja zlato” fraza je s kojom se često susrećemo, no njezin se pravi značaj često zanemaruje. No, priča o starijem pastiru Alimu služi kao snažna pouka i daje uvid u brojne upite.
Uslijedila je rasprava između tri osobe o vrijednosti razgovora o osobnim problemima s drugima. Jedan je sudionik tvrdio da je većina pojedinaca ravnodušna prema problemima drugih, dok je drugi tvrdio da kada vam se netko povjeri, to označava duboku razinu povjerenja. Treća osoba je došla do spoznaje da se svatko susreće s mnoštvom izazova, ali razgovor o tim poteškoćama može poslužiti kao oblik terapeutskog oslobađanja.
U prošlom stoljeću pojam “problem” rijetko se koristio. Umjesto toga, pojedinci su se suočavali sa zadacima, izazovima i ciljevima. Postojao je samo život, a smatralo se nesrećom pognuti glavu. Ipak, u današnje vrijeme nije neuobičajeno da ljudi otvoreno priznaju prisutnost poteškoća.
U staroj priči koja služi kao dirljiv podsjetnik, učimo o posljedicama žaljenja na život. Parabola se vrti oko Alima, starijeg čovjeka koji je nekoć posjedovao golemo stado ovaca i živio u čvrstoj kamenoj kući. Međutim, kako je težina poodmaklih godina počela padati na njega, njegovi svakodnevni zadaci postajali su naporniji i zdravstveni problemi počeli su izlaziti na površinu. Kada ga je jedne zime pogodila bolest, suočio se sa zastrašujućom bitkom za oporavak.
Kada se starac Alim povjerio svom susjedu o svojim nevoljama, nije dobio sućut, sažaljenje ili pomoć. Umjesto toga, susjed je bezosjećajno primijetio Alimove godine i opterećujuću prirodu njegovog posla. Nažalost, ovaj razgovor je vrlo brzo postao predmet ogovaranja, a neki pojedinci su čak pokušali otimati ovce iz Alimovog stada.
Bilo je pojedinaca koji su mu prilazili, tvrdeći njegovu poodmaklu dob i tobožnju nesposobnost da bilo što postigne, s prijedlogom da mu prodaju ovce po neznatnoj cijeni. Alim je, međutim, imao suprotno mišljenje, ali je njegovo odbijanje dočekano ismijavanjem i proglašen je potpunom budalom zbog svog nepokolebljivog stava. Na kraju se njegov sin vratio i preuzeo odgovornost za sve stvari.
