Svaki dan kladionicu posjećuje djed, koji nažalost nije u dobroj materijalnoj situaciji.
Zadnje dvije godine sam zaposlena u jednoj kladionici, gdje se stalno susrećem. Svakog dana mi se, bez greške, obraća osoba ograničenih sredstava sa namerom da kupi srećku od 20 dinara.
Uprkos svom stalnom učešću, retko izlazi kao pobednik, a čak i kada uspe, njegov dobitak nikada ne prelazi 500 dinara. Bilo je trenutaka kada mi je prišao da provjeri svoju kartu, ali nisam se mogla natjerati da još jednom prenesem razočaravajuću vijest da nije osvojio.
U znak velikodušnosti, uručila sam mu 5.000 dinara, proglasivši ga jubilarcem i obavestio ga da mu je dobitak pomnožen za deset.
Po dolasku jutra je otišao, da bi se vratio noseći poklone burekom, jogurtom i cigaretama.
Osmeh koji je krasio njegovo lice nije bio samo rezultat para, već odraz časti koja mu je ukazana.
U tom trenutku doživljena sam vrhunac ljepote, nadmašujući svaki prethodni susret u mom životu.
Bonus članak:
Crveni luk je bolje jesti sirov, jer tako najbolje čuva sve njegove korisne komponente i pokazuje nekoliko bioloških efekata
Gde ima crvenog luka:
Crveni luk pripada rodu Allium, pa otuda i njegov latinski naziv Allium cepa. Rod Allium obuhvata 600 do 700 vrsta, od kojih su najveći broj samonikle biljke bez privrednog značaja. Zanimljivo je da se predstavnici roda Allium javljaju samo na sjevernoj hemisferi, dok se na južnoj hemisferi nalazi samo jedna vrsta u južnoj Africi, čiji je identitet i dalje kontroverzan i predmet istraživanja. Divlje vrste Allium nalaze se širom sjeverne hemisfere, protežući se od američkog kontinenta do Meksika, te od kontinenta Starog svijeta do sjeverne Afrike i gotovo cijele Azije.
Predstavnici roda Allium ne naseljavaju vlažna tropska područja ili guste šume: vrste Allium karakterišu otvorena područja livada, stepa, polupustinja i pustinja. Posebno gusto žive u južnoj i centralnoj Aziji. Samo ograničene sorte, uključujući crveni luk (pored belog luka, praziluka i vlasca), imaju veći značaj u ishrani.
Crveni luk se dugo nije smio jesti jer se u mnogim dijelovima svijeta smatrao svetom biljkom. Prema podacima, crveni luk se počeo uzgajati u Mezopotamiji i Egiptu još prije 6.000 godina. Kod Egipćana je bio cijenjen jer se koristio u ritualima u čast bogova, a često su se zaklinjali prije naklona, što se smatralo najjačom i najvišom zakletvom. Svakodnevno su ga koristili graditelji egipatskih piramida i za njih je bio veliki izvor snage. Možda je to razlog zašto je ova biljka postala uobičajen uzorak na zidovima egipatskih grobnica. Različiti zapisi u svim drevnim spisima, od klinastog pisma do papirusa, ukazuju na visoku vrijednost luka. Luk se uzgajao u Evropi nakon što su Rimljani donijeli lukovice u Alpe.
Crveni luk sadrži oko 9% ugljenih hidrata, 1,4% proteina, malu količinu masti (oko 0,2%) i umerene količine nekih minerala (kalcijum, fosfor i gvožđe).
Ekstrakt crvenog luka bogat je fenolnim spojevima i ima svojstva protiv raka. Fenoli i polifenoli iz različitih biljaka smatraju se grupama spojeva s antimikrobnim djelovanjem. Posebno interesantnim izvorom fenolnih komponenti smatraju se ljuske (ljuske) luka koje su najčešće otpadni proizvod prerade luka.
Crveni luk se smatra najbogatijim izvorom flavonoida u ljudskoj ishrani. Ima i antioksidativna dejstva, koja zavise od sadržaja fenolnih komponenti i sadržaja flavonoida, a smanjuju se sa spoljašnje na unutrašnju ljusku. Među flavonoidima važno je istaknuti kvercetin, koji je opširno proučavan jer se pokazalo da deaktivira neke tvari koje potiču rast tumora. U studiji koja je uključivala 28 povrća i 9 voća, otkriveno je da crveni luk sadrži najveći udio kvercetina. Kvercetin takođe ometa rast ćelija osetljivih na estrogen kod raka dojke. Istraživanja pokazuju da kvercetin u kombinaciji s vitaminom C može imati i antivirusno djelovanje.
Flavonoidi čine grupu od oko 5000 jedinjenja. Do 1968. smatrani su bezvrijednim, ali uprkos tome, istraživanja su nastavljena. Stoga je utvrđeno da neki flavonoidi, kao što je kvercetin, ostaju korisni zbog svog antivirusnog djelovanja protiv, na primjer, virusa herpesa i gripe. Uz to, povećani unos flavonoida može smanjiti učestalost i smrtnost od svih vrsta raka. Također je dokazano njihovo protuupalno, antivirusno, antibakterijsko i antioksidativno djelovanje.
Crveni luk sadrži i vrijedne vitamine, uglavnom B vitamine i vitamin C, kao i eterična ulja. Zahvaljujući sadržaju vitamina C, crveni luk je snažan antioksidans koji igra važnu ulogu u sintezi polisaharida i kolagena, hrskavice, dentina, kostiju i zuba, kao i u održavanju normalnog stanja kapilara.
Mnogi ljudi bacaju zelene listove crvenog luka, smatrajući ih bezvrijednim, a jedu samo bijele dijelove, ali to nije dobro. Bijeli dio nježnog crvenog luka sadrži u prosjeku 8,5 mg vitamina C u 10 grama, a zeleni listovi sadrže više od 38 mg vitamina C.
Različiti biološki efekti:
Bioaktivne komponente crvenog luka pokazale su antibakterijska i antifungalna (antifungalna) svojstva. akcija. Uljni ekstrakt crvenog luka inhibira djelovanje dvije bakterije: Staphylococcus aureus i Salmonella Enteritidis, te tri vrste plijesni: Aspergillus niger, Aspergillus flavus, Aspergillus fumigatus i Penicillium.
Crveni luk sadrži više od stotinu sumpornih spojeva, od kojih mnoga imaju izuzetno neobičnu i složenu strukturu. Kinesko istraživanje je pokazalo da ljudi koji su jeli najviše luka imaju najmanju vjerovatnoću da obole od raka želuca. Poboljšava apetit, a osobama koje pate od zatvora crveni luk pomaže u regulaciji rada crijeva i pravilnosti pražnjenja crijeva. Ne preporučuje se osobama sa osjetljivim želucem, najbolje je jesti sirovo kako bi se što bolje sačuvali svi njegovi korisni sastojci. Drevni klinasti natpisi uključuju ovu rečenicu: Jedite crveni luk u jesen i izbjeći ćete bolove u stomaku zimi. Crveni luk klinički dokazano jača slabo srce i vraća snagu umornom tijelu.
Čini se da crveni luk pozitivno utiče na holesterol. Istraživanja pokazuju da ljudi koji jedu jedan crveni luk dnevno mogu povećati svoj HDL kolesterol. Također može pomoći u snižavanju krvnog tlaka, spriječiti stvaranje krvnih ugrušaka, popraviti krvne žile i zacijeliti rane.
Crveni luk sadrži fitohormone slične inzulinu i stoga se preporučuje dijabetičarima jer smanjuje povećani šećer u krvi. Također se vjeruje da ima sposobnost da poboljša smanjenu seksualnu potenciju.
Pomaže u sprječavanju upalnih reakcija koje dovode do alergija i astme, a preporučuje se osobama koje pate od upale grla i bronhitisa.
Crveni luk podstiče rad bubrega i doprinosi razmjeni supstanci u organizmu. Odličan je diuretik jer vrlo efikasno uklanja tečnost iz organizma i stoga se preporučuje pacijentima koji pate od reume, gihta, artritisa, smanjene funkcije bubrega i otežanog mokrenja. Odličan je lijek za upalu mjehura i prostate.
Crveni luk je poznat i po upotrebi u njezi kose, a može se koristiti i u njezi lica i noktiju (lomljive nokte treba što češće brisati svježim sokom crvenog luka kako bi ojačali) i kao dodatak dijeta za mršavljenje.
Uprkos svojim neospornim ljekovitim svojstvima, crveni luk se još uvijek ne smatra ljekovitom biljkom. Međutim, iskustvo pokazuje da njegova svakodnevna upotreba kao hrana ili začin ima ljekovita svojstva, zbog čega ga neki vole nazivati ”višeslojnom ljepotom”..
