Priča koju sam doživjela je putovanje od tuge i nevolje do nade i ljubavi. Odrastajući u domu, suočila sam se sa surovom stvarnošću gdje je hrana bila luksuz, a glad stalni pratilac.
Bez obzira na to, uspjela sam zadržati svoj akademski uspjeh, bila sam vukovac u gimnaziji, ali teškoće života na ulici dovele su me do dna. Švercovala sam se u sobama, spavajući na tvrdim podovima, pognute glave i bez izgleda za budućnost.
No, kao svjetionik u tamnoj noći, jednog dana stara baka je kročila u moj život. Njeni koraci bili su poput melodije nade koja je probudila moje srce. Rekla je da mi treba pomoć, ali istovremeno mi nudio dom i ljubav. Stara, ali hrabra, udovica, samotna i skromna šnajderka postala je moj anđeo. Njeno ime, Angelina, postalo je sinonim za dobrotu i ljubav.
Uskoro nakon toga, upisala sam fakultet, svjetionik snova koje sam uvijek željela dosegnuti. Naše skromne živote održavali smo zahvaljujući mojim privatnim časovima i bakinoj male penziji. No, naša bogatstva nisu bila materijalna – bila je to ljubav koju je baka neumorno pružala. Bila je moj oslonac, moje svjetlo u tami.
Nažalost, jednog dana, njen anđeoski osmijeh više nije bio prisutan. Baka je prešla na drugu stranu, ostavljajući prazninu u mom srcu. Ali njen duh nastavio je živjeti kroz mene. Sada, dok sam ponosna mama malog anđela koji nosi ime moje bake, shvatila sam da je njena ljubav neprolazna. Zahvalna sam joj za sve što je učinila za mene, za sve što je bila. Neka njeno ime uvijek odzvanja kao simbol nesebične ljubavi i snage. Hvala ti, bako, za sve.
