Ova priča još jednom dokazuje da prava ljubav nikada ne nestaje

Neobične priče o običnim “malim” ljudima često izazivaju različite emocije, a ova zasigurno nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

Mladić iz Brooklyna došao je kući s posla i pronašao novčanik na ulici. Otvorio ga je u nadi da će pronaći dokument i vratiti ga vlasniku.

Kad ga je otvorio, čekalo ga je nevjerojatno iznenađenje. Bila su samo tri dolara (oko 300 dinara) i staro, zgužvano pismo. Jedino što se vidi na koverti je adresa. Mladić je uzeo pismo i prelistao ga želeći doznati neke informacije i kontaktirati vlasnika. Pismo je napisano prije 60 godina i bilo je upućeno čovjeku po imenu Michael.

Ovo tužno pismo u kojem djevojka objašnjava mladiću da se ne mogu upoznati jer joj majka ne dopušta, ali da će ga uvijek voljeti, a potpisuje ga Hana, izaziva nevjerojatne emocije kod dječaka koji ga je pronašao, ali on ipak nije imao podatke o vlasniku novčanika ili pisma. Odlučio je iskoristiti adresu na kuverti kako bi pronašao telefonski broj.

Operaterka ga je spojila sa ženom koja je živjela u kući. Objasnila mu je da je kuću kupila prije 30 godina i da vlasnica ima kćer Hanu. i hoće li Hana svoju majku morati smjestiti u starački dom. Mladić mu se zahvalio i počeo tražiti, nazvao je starački dom i saznao da je Hanina majka umrla, ali Hana živi u staračkom domu.

– Iako sam se pitala isplati li se sve to, otišla sam posjetiti danas staricu u Domu za starije i nemoćne. Sestra me odvela u sobu u kojoj je sjedila ljubazna starica sijede kose i gledala TV. Ispričao sam joj sve o novčaniku i pokazao joj pismo, a ona je odgovorila da jako voli Michaela, ali da ima samo 16 godina i da se ne može udati za njega jer joj je majka zabranila. Rekao je da je to pismo bio njegov posljednji kontakt.

– Michael Goldstein je divan čovjek, ako ga nađete, molim vas recite mu da još uvijek mislim na njega i da ga još volim – rekla je Hana.

Mladić se zahvalio starici i otišao. Na izlasku ga je zaustavio stražar i upitao ga je li dobio željeni odgovor.

Rekao mu je da je pronašao ime primatelja pisma. Tada je čuvar šokantno prepoznao novčanik čovjeka koji je živio na osmom katu istog staračkog doma.

Mladić se vratio svojoj sestri i zamolio je da ga odvede gospodinu Goldsteinu.On je ušao u sobu i zatekao starca kako čita. Sve mu je objasnio, vratio mu novčanik, a zatim mu ispričao svoju priču. Gospodinu nije bilo drago što je mladić pročitao njegovo pismo, ali je potvrdio mladiću da jako voli Hanu, zbog čega je nije oženio.

Mladić je u nevjerici dopustio starijem gospodinu da ga prati, odvodeći ga do sobe u kojoj je bila Hana. Gotovo 60 godina kasnije, par se ponovno sreo i nikada se više nisu razdvajali.

Ova priča još jednom dokazuje da prava ljubav nikada ne umire, a za one koji se vole vrijeme je vječno.