Pet godina liječnici su bili zbunjeni stalnim umorom jedne Ćupričanke, ne mogavši otkriti uzrok, sve dok konačno nije otkrivena šokantna dijagnoza.
Nedavno je sindrom kroničnog umora postao sve rašireniji, uzrokujući da su pojedinci prikovani za svoje krevete i ometa njihovu sposobnost obavljanja svakodnevnih zadataka.
Ispovijest Ine Ignjatović iz Ćuprije otkriva razmjere razaranja koje je izazvalo ovo stanje, koja je pet godina proživljavala kronični umor, bolove u mišićima, nelagodu u zatvorenim prostorima i stalni nedostatak energije.
Na sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti može uvelike utjecati prisutnost kroničnog umora. Ignjatović je, kao i bezbroj drugih, iskusio razne simptome koji se obično povezuju s ovim stanjem. Neki od ovih simptoma su:
Tijekom duljeg vremenskog razdoblja, pojedinci su podnosili stalne promjene krvnog tlaka, uporne temperature od 37,2 stupnja, ponavljajuće infekcije, nelagodu u mišićima i zglobovima, nemilosrdan umor i postojanje natečenih limfnih čvorova bez ikakvih prekida.
glavobolje
zujanje u ušima
Prema njegovoj izjavi, ova bolest se odlikuje jednim simptomom, koji ima težinu 1,00.
Prema Ininim riječima, dovoljno joj se pokazalo samo presvlačenje djeteta i umor. Ako se odlučila istuširati, nije joj preostalo drugo nego odmah se povući u krevet i ustrajati u svom odmoru.
Veliko pitanje nastalo je kada su medicinski stručnjaci odbili prihvatiti istinitost njezinih okolnosti. Ona sama prisjeća se omalovažavajućeg stava koji su pokazali, odbacujući njezine brige kao puke iluzije ili znakove lijenosti. Čak su poduzeli korak i preporučili joj posjet psihijatru, dodatno potkopavajući valjanost njezinih iskustava.
Ina Ignjatović, vizionarka Udruge kroničnih umornika, prepričala je svoju vječitu zamku. Ispričala je svoje putovanje kroz bezbrojne liječničke preglede, na kojima su je neprestano prebacivali od jednog specijalista do drugog, svaki sa svojim sumnjama na temeljnu bolest, ali nije mogla doći do konačne dijagnoze. Naposljetku će je otpustiti uz uvjeravanje da nema vidljivih problema i uputit će je da se jednostavno odmori.
Tijekom rasprave Ina Ignjatović otkrila je kako se, unatoč zadovoljavajućim parametrima i analizama, borila s kroničnim virusnim infekcijama, pokazujući antitijela na gotovo deset različitih virusa. Nadalje, istaknula je da su razine IgG antitijela za šest od ovih virusa bile abnormalno povišene.
Tijekom gostovanja na televiziji “Prva” Ina Ignjatović otkrila je kako su joj tijekom godina formacije liječnici dijagnosticirali višestruke infekcije. Međutim, njihova bojazan je porasla kada su primijetili da su se razine titra trebale smanjiti kako je vrijeme prolazilo, što ukazuje na temeljni problem, iako je točno podrijetlo ostalo neidentificirano.
Koliko god ga pokušavala ublažiti, umor koji osjeća nestaje. Uz prepričavanje događaja iz svog dana, ona također daje uvid u to kako se ljudi u njezinoj blizini nose s njenom situacijom.
Mučila me uporna i ogromna iscrpljenost, čak i nakon što sam se cijelu noć odmorio. Jednostavni zadaci, poput hodanja samo 200 metara od moje kuće, postali su nevjerojatno teški. Gužva u poštanskim uredima postala je nepodnošljiva, pogoršavajući moje stanje. Stalno me obuzimala nepopustljiva pospanost koja me je ostavljala bez ikakve energije. To je predstavljalo još veće izazove budući da sam morala brinuti o maloj djeci. Unatoč traženju liječničke pomoći, moje je stanje ostalo misterij, zbog čega su drugi vjerovali da sam dobrog zdravlja. Naglasila je ovu točku.
Srećom, moja obitelj mi je pružila sućut i ohrabrenje, ali šira javnost nije razumjela moje okolnosti. Uobičajeno je iskustvo osjećati strepnju kada je izvor vaše nevolje nejasan. Pitate se proizlazi li to iz psihološkog problema, ali čak ni nakon savjetovanja s psihijatrom, oni ne mogu točno odrediti bilo kakve abnormalnosti, ostavljajući moje stanje dobrobiti još uvijek nedostižnim.
Prema njegovoj izjavi, sindrom kroničnog umora dominantno pogađa žene u dobi od 35 do 50 godina, a uzrok se povezuje s iskustvom drugog poroda.
Nakon petogodišnje borbe, Ignjatovićeva je uspjela riješiti problem zahvaljujući preporuci prijatelja. Ovaj prijatelj bio je svjedok gostovanja na televiziji dr. Branka Milovanovića, poznatog stručnjaka za kronični umor. Ignjatović je bez imalo oklijevanja kontaktirala dr. Milovanović i, na veliko olakšanje, dobila rješenje za kojim je tragala.
Ina je osjetila olakšanje i pronašla utjehu u otkriću svog stanja, što joj je u konačnici pojednostavilo stvari. Ipak, nepostojanje lijeka za ovu bolest dodaje još jedan sloj složenosti situaciji. U Ini ističu kako je rano prepoznavanje ključno jer samo mali dio, od pet do deset osoba, ima potencijal preboljeti ovu bolest.
Naime, ističe i nježnost prisutnu u njezinom pripovijedanju.
Svjedočiti teškim učincima ove bolesti na mlade je doista obeshrabrujuće. Ti su pojedinci vezani za svoje krevete i zbog toga se suočavaju s društvenom izolacijom.
Ova bolest ne samo da može uzrokovati potpuni invaliditet, već predstavlja i smrtonosni rizik zbog svoje povezanosti s miokarditisom.
