Kad je Lazar krenuo na put samospoznaje, počeo je istraživati svoj identitet i dublje ulaziti u korijene svojih predaka. Tijekom ove introspektivne potrage došao je do duboke spoznaje – osjetio je neobjašnjiv osjećaj mira i pripadnosti kada je pronašao utjehu unutar zidova crkve, a ne u poznatom okruženju džamije.
Ova novootkrivena svijest o njegovim duhovnim sklonostima na kraju je dovela Lazara do odluke koja mu je preokrenula život – odlučio je prijeći na pravoslavnu vjeru. Unatoč suočavanju s trenucima sumnje i razmišljanju o napuštanju svoje potrage, Lazar je ostao odlučan i odbijao je odustati od svoje potrage. Njegova se upornost na kraju isplatila kada je naletio na značajno otkriće – svoje obiteljske veze s prestižnom lozom Mrnjavčević. Ovo novostečeno znanje poslužilo je kao moćna pokretačka snaga za Lazara, potaknuvši obnovljeni osjećaj motivacije da nastavi svoju misiju i dalje.
Tijekom djetinjstva Lazara Pajazitovića njegova obitelj odlučila je šutjeti o njegovom porijeklu, ostavljajući u njemu osjećaj znatiželje i želju da otkrije istinu. Kako je rastao, osjećao je sve veću potrebu da istraži svoje podrijetlo, što se u početku manifestiralo kao unutarnja borba s vlastitim osjećajem sebe. Međutim, ta se potraga za njegovim identitetom ubrzo proširila izvan njegove vlastite introspekcije, utječući na način na koji je komunicirao s drugima. Dok sam u razdoblju od 15 godina razmišljao o svojim vjerskim uvjerenjima, doživio sam nevjerojatnu transformaciju.
Ovu je metamorfozu pokrenuo ključni trenutak koji je zauvijek promijenio moju perspektivu. Sve je počelo kada me grupa bliskih prijatelja pozvala da im se pridružim u posjetu svetom samostanu. Nisam ni znao da će ovaj izlet imati tako dubok utjecaj na moje duhovno putovanje. Dok sam uranjao u učenja i rituale ove novopronađene vjere, otkrio sam duboki osjećaj pripadnosti i unutarnjeg mira.
