Dušanka Kalanj ostavila je neizbrisiv trag kao prva voditeljka programa “Dnevnik” u istoriji srpske i jugoslovenske televizije. Zapamćen je ne samo po svojoj fizičkoj privlačnosti, već i po svom besprijekornom govoru, koji je postao mjerilo za buduće generacije.
Kao prva žena koja je igrala glavnu ulogu u Dnjevniku, od početka je bila povezana sa TV Beograd. Svoje odlične prezentacijske vještine, besprijekornu dikciju i harizmu prenijela je mlađim kolegama, postavljajući visoke standarde svim televizijskim radnicima. Njeno ime postalo je sinonim za ustanovu, a zabilježeno je da je 1958. godine ona i njena koleginica Mica Orlović prvi put pročitali vijest o sajmu.
I danas ljudi pamte njenu neusporedivu sposobnost da s lakoćom čita najsloženije vijesti, njen precizan izgovor, besprijekoran naglasak i jedinstven ritam. Publika joj je verovala i smatrala je autoritetom na malim ekranima, zbog čega je vrlo brzo postala sinonim za “Dnevnik”. Jedan od najtežih i najtužnijih trenutaka u njenom životu bio je dan kada je bombardovana televizija. Taj incident se dogodio 23. aprila 1999. godine, a Dušanka je te noći bila na poslu.
Srećom, otišla je nekoliko sati prije nego što je NATO bomba pogodila zgradu. Za zasluge je odlikovana Narodnim ordenom za zasluge sa Srebrnim vijencem. Udruženje novinara Vojvodine od 2010. godine dodeljuje nagradu “Vitez novina – Dušanka Karanji” novinarkama, voditeljima ili emiterima. Uprkos brojnim udvaranjima njenih obožavatelja, Dušanka je ostala neudata. Na filmu je debitovala 1961. godine u filmu Mila Đukanovića Ne guraj sreću, sa Pavlom Vuisićem i Irenom Kolesom, u saradnji sa Irenom Kolesar, Slobodanom Perovićem i Borislavom Pekićem. Umrla je 12. marta 2010. godine u Beogradu. Sigurno će je mnogi pamtiti kao divnu i prelijepu ženu.
