Koncept smrti je neizbježna stvarnost koja je ukorijenjena u ciklusu života, ali i dalje izaziva strah i strepnju u srcima mnogih pojedinaca. U nedavnom intervjuu za BBC, dr. Ketrin Maniks, cenjeni profesionalac u oblasti palijativnog zbrinjavanja, osvetlila je svoje veliko tridesetogodišnje iskustvo u bliskoj saradnji sa terminalno bolesnim pacijentima.
Prije nego što se upusti u svoje lične susrete, naglasila je zabrinjavajuću senzaciju koja se javlja kada se suoče s dubokom borbom s kojom se pojedinci suočavaju kada pokušavaju da shvate složenost koja okružuje njihovu predstojeću smrtnost. Medicinski stručnjaci su primijetili da je jedan od prvih znakova koji ukazuju na opadanje tjelesne dobrobiti primjetan pad nivoa energije, slično starom mobitelu s baterijom koja se brzo prazni.
U ovom scenariju, samo prisustvo punjača postaje veoma poželjno, nadmašujući čak i važnost održavanja i hidratacije. Oni koji su bolesni često se susreću sa smanjenom željom za hranom, što je reakcija koja je široko priznata kao razumna. Nakon toga, pojedinci postepeno podležu letargiji, na kraju se spuštajući u stanje nesvijesti u kojem nisu u stanju razaznati različite stupnjeve svijesti. Sve u svemu, koncept “smrtnog zvona” služi kao podsjetnik na složen rad ljudskog tijela, čak iu njegovim posljednjim trenucima.
To je svedočanstvo zamršenih procesa koji se dešavaju u nama i naglašava važnost razumevanja i uvažavanja fizioloških odgovora kojima naša tela prolaze tokom tako dubokih trenutaka. Ono što je još intrigantnije je da ovaj fenomen dovodi u pitanje uobičajeno vjerovanje koje je ovjekovječeno u filmovima i popularnoj kulturi. Često vidimo likove koji proživljavaju cijeli svoj život kako im pred očima bljesne neposredno prije smrti. Međutim, doktor je jasno stavio do znanja da je to zapravo “duboko nesvjestan” događaj.
