Već dugi niz godina uzgajamo krumpir, ali za razliku od mojih roditelja, ja sam na tu ideju došao prije nekoliko godina i od tada se nisam bavio drugačije.
Krumpir sadim u lipnju-srpnju i berem postupno do prosinca.
Krumpir je bio lijep i velik, a bez grama gnojiva i okopavanja.
Preporučam svima da probaju – možda kao mali eksperiment.
Sadnja krumpira u lipnju: savjeti za uspjeh
Lani nam se sijeno nije dobro osušilo pa se pitamo što ćemo s njim prije ljeta.
Isprobao sam ovu ideju – sijeno sam samo podijelio u hrpe (redove) ostavljajući samo dio hrpe, a proklijale krumpire stavio direktno u sijeno.
Ili ga stavite na sijeno i prekrijte slojem sijena.
To je to – krumpiru u tom trenutku ne treba nikakva njega, on raste sam.
Vole prozračno tlo.
Osim toga, sijeno ima sve što im je potrebno, tako da nema potrebe za dodavanjem dodatnog gnojiva.
Pogledajte kako lijepo i brzo rastu!
Iskustvo čitatelja Milana
Karton sam stavio na nedirnuto tlo (sa travom i korovom).
Zalio sam i posipao malo zemlje da stanu kartoni.
Pokriva se slojem slame debljine oko 30/40 cm.
Opet sam upotrijebio nekoliko lopata starog supstrata kao težište i potom stavio krumpir.
Opet prekriti slojem “slame” od 30 cm.
Toga dana sve je okupala svježa kiša.
To je sve.
Također je odličan za male vrtove, jer vam je potrebna samo visoka hrpa krumpira da ih posvuda zalijepite.
Krumpir je bio čvrst i fin, kao što vidite na slici, a kad sam prošlog prosinca izrezao ovu hrpu, izašao sam s oko dva kilograma.
Dakle, iz moje perspektive, apsolutno da, da imam slamu, definitivno je ne bih uzgajao na drugi način.
Nisam ni vidio vojsku krumpira dok sam rastao u sijenu.
Ali čuvajte se ljigavaca koji vole boraviti u sijenu.
Pa sam krevet posuo piljevinom da spriječim pojavu sluzave plijesni i bilo je mirno. Nisam čak ni proklijao krumpir prije toga.
