Pravoslavne crkve obilježavaju 12. svibnja blagdan Svetog Vasilija Ostroškog, štovane ličnosti priznate kao jedan od najznačajnijih čudotvoraca.
Rođen kao Stojan Jovanović u Popovom polju, kod Trebinja, sa 12 godina je poslan u manastir Zavalu, gdje je njegov stric Serafim služio kao iguman. Po završetku školovanja u samostanskoj školi stekao je čin redovnika, a zatim preuzeo dužnost župnika za Popovo polje.
Služio je u raznim gradovima, uključujući Mostar, Herceg Novi, Pljevlja, Moraču, Ogonošt i Bjelopavlić. Umro je 1671. godine, a njegovi posmrtni ostaci, zajedno s mjestom ukopa, čuvaju se u manastiru Ostrog u Crnoj Gori, mjestu za koje se vežu mnoge legende.
Pristaše i kršćanstva i islama vjeruju u njegove obnavljajuće sposobnosti. Što objašnjava ovu osudu?
Postoji mnoštvo dokumentiranih izvještaja pojedinaca koji svjedoče o djelotvornosti molitava upućenih svetom Vasiliju Ostroškom. Oni koji su primili pomoć od ovog svetitelja, prilikom naknadnog dolaska u manastir Ostrog, svoja iskustva brižno bilježe u pisanoj formi i predaju ih Gornjem manastiru, gdje monasi prikupljaju, čuvaju i objedinjuju te priče u knjigu.
Među drevnim legendama koje svjedoče o milosti, dobročinstvu i moći Svetog Vasilija je i priča o djetetu koje je jednom palo iz kolijevke na vrhu Gornjeg manastira. Smješten na liticama Ostroške grede, koja se uzdiže na nadmorskoj visini od 900 metara, položaj Gornjeg manastira ulijevao je veliki strah majci koja se bojala da je izgubila dijete. Međutim, na njezino iznenađenje, dijete je otkriveno neozlijeđeno i radosno u podnožju planine, zadovoljno se smiješeći.
Pojedinci koji bi u početku mogli posumnjati u narative ove prirode često se preispitaju kada saznaju nepobitnu istinu: požar koji je planuo na Ostroškoj gredi ostavio je neozlijeđene oba samostana i susjednu kapelu. Nadalje, povijesna je činjenica da je tijekom Drugog svjetskog rata na Gornji manastir Ostrog bačena bomba, ali nije eksplodirala.
Pojedinci koji su imali iskustvo odmaranja pod okriljem ove cijenjene građevine često je opisuju kao najmirniju noć koju su ikada susreli. Mnogi gosti hrama odlučuju se za spavanje na otvorenom jer se u takvom okruženju osjećaju iznimno sigurno. Iako u konaku uz samostan ima slobodnih kreveta, posjetiteljima su osigurane i deke koje je dozvoljeno iznijeti van.
Fotografiranje je strogo zabranjeno unutar granica i na ulazu u Gornji manastir. Posjetite li ovo sveto mjesto, običaj je ponijeti bočicu ulja koje redovnici blagoslivljaju tijekom bogoslužja i dijele vjernicima u malim posudicama za iscjeljenje. Osim toga, poželjno je ponijeti šećer koji se čuva u samostanu za zajedničku upotrebu.
Ipak, najvažnije je ponijeti par crnih čarapa za muškarce. Kaže se da su čarape svetog Vasilija stalno nošene i poderane zbog njegovih noćnih aktivnosti ustajanja i hodanja, što je navelo redovnike da ih svakodnevno mijenjaju.
Propisi o ulasku nalažu da žene ne smiju nositi kratke suknje ili hlače; umjesto toga, od njih se traži da nose suknju koja seže najmanje do koljena, zajedno s pokrivenim ramenima i prsima. Osim toga, obavezno je nositi maramu. Slično tome, od muškaraca se očekuje da dođu prikladno odjeveni, budući da nepokrivena tijela nisu dopuštena; stoga su sandale i kratke hlače zabranjeni za ulazak.
U određene dane otkriva se ruka svetog Vasilija za štovanje vjernika u obilasku samostana. Oni koji imaju dovoljno sreće da joj svjedoče u nepokrivenom stanju stalno primjećuju da se ruka čini nevjerojatno živopisnom, umjesto da podsjeća na dio tijela osobe koja je umrla prije gotovo 400 godina.
- Nadalje, unutar granica samostana mogu se susresti izvještaji o određenim grešnicima kojima je svetica dopustila da joj se približe, ali nije dopustila da je poljube.
- Preporučljivo je suzdržati se od osuđivanja redovnika, jer se šuška da posjeduju psihičke sposobnosti.
- Uvriježeno je mišljenje da će oni koji se zavjetuju da će posjetiti manastir Ostrog na praznik Vasilija, vlastite bolesti ili bolesti voljene osobe nestati “kao rukom odnesene”.
Ako ste upoznati s pojedincem koji kreće na takvo putovanje, preporučljivo je opskrbiti ga uljem, tamjanom i vatom da ponese sa sobom i ostavite sa svecem “da provede noć”.
Nije neuobičajeno da se zavjetuju i kod katolika i kod muslimana, budući da je u ovim krajevima rašireno vjerovanje u izvanredne čudotvorne sposobnosti svetog Vasilija. Smatra se da predmeti koji prenoće u blizini njegovih relikvija posjeduju moć iscjeljivanja svih bolesti. Stoga se pamuk, ulje i tamjan koji se donose u Ostrog namjeravaju sačuvati za „ne daj Bože.
Na ovaj značajan blagdan, koji je u crkvenom kalendaru označen crvenim slovom, nema poganskih obreda i običaja. Za vrijeme blagdana Svetog Vasilija potrebno je uputiti iskrene molitve čudotvorcu, jer se vjeruje da će svaka iskrena želja koja izvire iz dubine srca biti ispunjena.
