Poznata  folk pevačica Stoja Novaković nedavno je za medije  ispričala o nedaćama koje je preživela nakon gubitka prvog supružnika. Njena priča počinje užasnim incidentom, sudarom vozila koji je odnio život njenog partnera nakon samo tri godine braka. Sa nepunih 19 godina, Stoja se suočila sa mukom udovice i mukom koja je progutala njeno postojanje.

 

 

 

Nakon sahrane njenog supruga, Stoja je naišla na još jednu nepravdu. Umjesto da joj ponudi utjehu i pomoć, porodica njenog pokojnog supružnika je nju i njenog trogodišnjeg sina Milana natjerala bez ceremonije iz zajedničkog doma. Ovaj iznenadni i poražavajući gubitak ne samo da je ostavio Stoju bez svog dragog partnera, već joj je oduzeo i mesto za dom. Stoja je u intervjuu za Telegraf ispričala tragične događaje koji su je zadesili nakon tri godine bračne sreće. Njen suprug je preminuo od posljedica saobraćajne nesreće, a odmah nakon njegove sahrane, njegova porodica je nju i njihovo trogodišnje dijete protjerala iz kuće. Dok su išli niz ulicu, Stoja je čvrsto držala Milana za ruku, a njeni krici i krici odzvanjali su komšilukom. Razlog njihovog izbacivanja je bio u činjenici da Stoja nije bila bogata, što je izazvalo nezadovoljstvo njenih tazbina. Stojina odluka da se ne vrati roditeljima uprkos njihovoj blizini govori o njenom duboko ukorijenjenom ponosu i tvrdoglavosti. Prije udaje, njen otac je izričito izjavio da napuštanje porodične kuće znači da nema šanse da se vrati. Uprkos tome što je znala da će je roditelji dočekati raširenih ruku, Stoja nije bila voljna da pristane na ovo porodično očekivanje.

 

 

 

Shodno tome, kao nedavna maturantica, potražila je utjehu kod starije prijateljice. Stoja Novaković je ispričala svoje iskustvo savladavanja teškoća nakon gubitka supružnika, istakavši svoju hrabrost i istrajnost u tom teškom periodu. Nakon protjerivanja iz muževljevog doma, Stoja je odlučila potražiti utočište kod bliskog poznanika, u društvu trogodišnjeg sina Milana. U domu ove prijateljice boravili su šest meseci, a za to vreme Stoja je nailazila na brojne poteškoće u pokušajima da uspostavi finansijsku stabilnost. Prateći dijete do njenog doma, tamo sam boravio šest mjeseci dok nisam mogao steći finansijsku nezavisnost. Morao sam da pozajmljujem odeću od više prijatelja da bih se izdržavao tokom tog vremena. Pokušao sam da ispunim i očevu i majčinu ulogu za Milana. U međuvremenu, moja majka, Katica, bila je uvučena u bitku sa mojim ocem, prijeteći mu razvodom zbog nemogućnosti da više gleda kako patim. Tražila je da mi pomognu ili će ga ostaviti. Međutim, moj otac je vjerovao u tešku ljubav i želio je da postanem jači, što je dovelo do njegove strogosti.

 

 

 

Ova spoznaja je došla mnogo kasnije u mom životu. Zaključila je da bi uspjeh bio nedostižan da se vratila u roditeljski dom. Priča o njenom odrastanju u Perlezu takođe otkriva neke primere pobune tokom njene mladosti. Stoja je posedovala prirodni dar za pevanje, a svoje sposobnosti je u početku pokazala pred publikom još u osnovnoj školi. Ona je podelila ličnu priču o pevačkom takmičenju gde se njen učitelj u početku protivio toj ideji, ali je na kraju ohrabrio njen talenat. Stoja je na kraju pobedila i osvojila prvo mesto, čime je učvrstila svoju pevačku snagu.