U današnjem članku vam donosimo jednu veoma zanimljivu informaciju, a to je da osobe koje su poznate kao sudski izvršitelji imaju ovlaštenje da konfiskuju i prodaju vašu imovinu. Nadalje, ako neko koga poznajete, poput rođaka ili prijatelja, ima finansijskih poteškoća i ne može otplatiti svoje dugove, ključno je navesti njegovo mjesto stanovanja kao svoje.
Imajte na umu da se sličan scenario može dogoditi čak i ako niste svjesni da je neko registriran na vašoj adresi. Kada pokušavate da odjavite nekoga ko je registrovan na vašoj adresi, postoje određena ograničenja u pogledu onoga što se može postići. Međutim, deaktiviranje adrese je opcija. Ovo uključuje obavještavanje nadležnih organa da pojedinac više ne živi na adresi naznačenoj kao njegovo primarno ili registrirano prebivalište. Nenad Vladić, član udruženja “Za krov nad glavom”, pojašnjava da u određenim okolnostima policija može da pasivizira adresu. To se dešava kada policija posjeti adresu i potvrdi da dotična osoba zapravo tamo ne živi, uprkos tome što je adresa navedena u ličnom dokumentu i nijedno drugo prebivalište nije prijavljeno. Odluka o pasivizaciji adrese se zatim saopštava trećoj strani, iako je nejasno na koju se adresu šalju ti podaci.
Prema zakonskim propisima, ukoliko je registrovana adresa građanina pasivna, dužni su da prijave svoju stvarnu adresu stanovanja ili ulože formalni prigovor u roku od osam dana. To je zato što postoji pravo osporavanja takve odluke. Ako to ne učini u predviđenom roku, to građanin može iskoristiti kao sredstvo za rješavanje izvršnog postupka. Osim toga, građanin mora dostaviti dokaze kao što su kupoprodajni ugovori kojima dokazuje vlasništvo nad predmetnom imovinom. Od 2011. godine, takve pojave uzrokovale su rasprostranjen nedostatak povjerenja u javne službenike među općom populacijom. Vladić to pripisuje preovlađujućem strahu jednih od drugih koji je nastao kao rezultat ovih situacija.
Prebivalište se odnosi na mjesto gdje je neko odlučio da se nastani s namjerom da uspostavi trajne korijene i gdje obavlja svoje glavne aktivnosti kao što su rad, finansije i kultura. S druge strane, privremeni boravak je mjesto u kojem neko živi duže od 90 dana. Prema Zakonu o prebivalištu i boravištu državljana, svako lice koje ima prebivalište u ovoj zemlji ima obavezu da prijavi i odjavi svoje prebivalište. Međutim, građani se oglušuju o ovo pravilo i čini se da nema posljedica za nepoštivanje. Ovo je postao značajan problem. Za lica koja ne prijave prebivalište ili prebivalište zaprećena je kazna od 10.000 do 50.000 dinara. Međutim, nisam naišao ni na jedan slučaj da je neko zaista kažnjen zbog kršenja ovog propisa, o čemu Vladić svjedoči iz ličnog iskustva.
